Industrijski podovi su jedno od najzahtjevnijih područja prilikom izgradnje ili obnove objekta. Oštećenja koja nastaju na njima u većini slučajeva ujedno podrazumijevaju i visoke troškove obnove, a još veću poteškoću predstavljaju posredni troškovi, nastali radi ometanja ili čak i zaustavljanja proizvodnje.

Materijali kao što su drvo, oni koji sadrže magnezitne komponente, lateks cementne žbuke, asfaltni mastiks, oni pripremljeni sa posebnim agregatom, razni sintetički materijali (smole), organski polimeri ili s njima pripremljene cementne žbuke te mineralni agregati bez tvrdih mineralnih komponenata ne pripadaju iskrećima i ne stvaraju potencijalno opasne stupnjeve naboja statičkog elektriciteta.

Opasnost od statičkog elektriciteta nastaje kada se na jednome mjestu nakupi tolika naelektriziranost da dolazi do pražnjenja kroz iskru, koja bi onda mogla zapaliti eksplozivne smjese plinova, pare i prašine ili eksplozivne materijale.

Projektiranje industrijskih podova mora poštovati mnogo čimbenika koji se odnose na njihovu uporabljivost, trajnost, održavanje i troškove. Najčešće postoji više različitih, gotovo jednakovrijednih mogućnosti za svaki pod, koji predstavlja individualno rješenje. Projektanti moraju svakako s ovim razlikama upoznati investitore.

Kada želimo poboljšati kakvoću betonskih površina, možemo ih učvrstiti impregnacijom, to jest penetriranjem čistih niskoviskoznih smola. Smole zbog svoje niske viskoznosti prodiru u sustav pora u betonu, gdje se stvrdnjavaju i time poboljšavaju mehanička svojstva površinskog sloja.

Epoksidni samorazlivni podovi sastavljeni su od epoksidne smole, utvrđivača i punila. Pored navedenih osnovnih komponenata, materijalu se dodaje i jedna vrsta dodatka, kao što su ubrzivači i usporivači vezanja, dodaci za postizanje optimalne sposobnosti razlijevanja, viskoznosti, i drugo.

Ocjenjuje se utjecaj vlakana na ponašanje mikroarmiranog betona u raspucanom stanju, to jest u stanju kada se pokusni komad odnosno element opterećuje kroz granicu proporcionalnosti (GP), kao što je shematski prikazano na slici 1. Na tom području vlakna postaju učinkovita i njihov utjecaj na ponašanje cjelovitog kompozita postaje očigledan.

Razdjelnice odnosno stručno zvane spojnice ili dodirnice su važan konstrukcijski element kod izvođenja cementno - betonskih podova, jer označavaju najosjetljivije i izloženo mjesto, koje je uslijed nepravilne izvedbe izvor progresivnog propadanja poda.

Betonske podne ploče kao što su industrijski podovi ili ploče kolnika i zrakoplovnih uzletišta mogu biti kontinuirane ili sastavljene. Kasnije se podna ploča može razdijeliti na samostojne ploče, koje se razdvajaju dodirnim mjestima.

Tvrdoća materijala ocjenjuje se ugibnim pokusom na probnom uzorku – prizmi sa rezom (slika 1).