Domovina massarandube je Srednja i Južna Amerika. Drvo može narasti i do 55 metara, a promjer mu može iznositi od 60 do 120 centimetara. Središnji mu dio ima svijetlo do tamnocrvenkasto-smeđu boju. Na zraku i svjetlosti obojit će se srebrnasto-sivim tonovima, ukoliko drvo nije  površinski zaštićeno premazima. Massaranduba je jedna od najtvrđih i prirodno trajnih vrsta drva pa je stoga prikladna za uporabu na otvorenim površinama.

Namjena parenja drva bukve je ujednačavanje njezine boje, smanjivanje unutarnjih napetosti i – ako je drvo napadnuto – još i sterilizacija. Toplinski obrađeno drvo prikladnije je za pripremu parketnih daščica zbog boljih i ujednačenijih mehaničkih svojstava i izgleda.

Na drvo prilikom uporabe utječe niz biotičkih i abiotičkih čimbenika. Intenzivnost njihovog djelovanja ovisi o mjestu ugradnje pa je stoga trajnost odnosno uporabljivost drva ovisna o razredu njegove ugroženosti. I kemijski sastav raznih vrsta drva snažno utječe i na vrijeme njihove uporabe; zato u pojedinim razredima ugroženosti koristimo samo odabrane vrste. Manje otporno drvo možemo pomoću postupaka impregnacije izložiti i zahtjevnijim uvjetima uporabe.

Boja je subjektivno osjetilno raspoznavanje ili osjećaj koji nastaje prilikom raspoznavanja svjetlosti različitih valnih dužina. Ovisna je o svojstvima predmeta ili objekta koji gledamo te o svjetlosti i uvjetima prilikom opažanja. Boja predmeta nije nešto stalno i posljedica je svjetlosti posredovane očima, koju neko tijelo zrači, odbija ili propušta.

Zbog širokog spektra fizikalnih i mehaničkih svojstava različitih vrsta drva, ono je postalo vrlo široko korišten materijal. U većini slučajeva se radi o konačnoj iskoristivosti više značajnih svojstava, kao što su neka vizualna (tekstura, struktura, pružanje vlakana, boja), fizikalna (električna, akustična, toplinska) i mehanička (tvrdoća, čvrstoća na vlak i savijanje, udarna žilavost).

U našim područjima uspijeva i planinski brijest (Ulmus glabra, Huds., sin. Ulmus montana, With.) te brijest sa dugim peteljkama (Ulmus laevis, Pallas, sin. Ulmus effusa, Wild.). Većih razlika u mehaničkim svojstvima među vrstama nema, osim što je središnji dio planinskog brijesta svijetlosmeđe boje.

Orijentacija i smjer pružanja vlakana su najbitnije značajke kod makroskopske identifikacije drva. Ponekad odlučuju i o njegovim najcjenjenijim dekorativnim svojstvima. No, moramo se prisjetiti da otklon vlakana bitno utječe i na promjenu fizikalno-mehaničkih svojstava, koja se zatim negativno odražavaju kroz veće svijanje i slabije mehaničke osobine. Otklon vlakana je najizrazitiji u mladom (juvenilnom) razdoblju rasta drveta, kada ni preostali anatomski elementi još nisu dosegli svoje stabilne veličine i oblike.

Bijeli grab ili obični grab