Od stručno osposobljenog polagača se očekuje da je ovladao pravilima svoje struke. To znači da može provjeriti i utvrditi jesu li materijali, koje namjerava koristiti u svome radu, prikladni za nadograđivanje stare podloge bez mogućih štetnih utjecaja po nju, za njega samoga te za kasnijega korisnika tih prostora.

Danas je PVC jedan od najčešće korištenih materijala. Prikladan je za sve vrste industrije, pa i za građevinsku. Plastične podne obloge idealno su tehničko i dekorativno rješenje. Ugrađujemo ih u stambene objekte, poslovne i javne prostore, športske dvorane, koriste se i u transportu, u zdravstvu …

Materijali kao što su drvo, oni koji sadrže magnezitne komponente, lateks cementne žbuke, asfaltni mastiks, oni pripremljeni sa posebnim agregatom, razni sintetički materijali (smole), organski polimeri ili s njima pripremljene cementne žbuke te mineralni agregati bez tvrdih mineralnih komponenata ne pripadaju iskrećima i ne stvaraju potencijalno opasne stupnjeve naboja statičkog elektriciteta.

Gotov dvoslojni parket je, unatoč tome što se sastoji od dva dobro slijepljena sloja, iznimno osjetljiv na promjene vlage u prostoru. Vlaga iz podloge brzo se prenosi do masivnog drvenog naplatka, jer su u donjem sloju obično izrađeni urezi (slika 1) koji onemogućavaju iskrivljavanje parketa, ali i omogućuju izvrstan prolaz vlage iz podloge do masivnog naplatka.

Epoksi sustavi dijele se na sustave sa topilima, sustave bez topila i paropropusne sustave. Ugrađuju se kao osnovni ili protuprašni premazi, samorazlivni, antistatički ili dekorativni sustavi, ovisno o zahtjevima i namjeni pojedinog objekta.

Zbog različitih mehaničkih, kemijskih i drugih utjecaja kojima su tijekom uporabe izloženi drveni podovi, moramo ih obvezatno površinski obraditi na odgovarajući način. Površinska obrada drva premazima tehnološki je postupak, kojim površinu drva oplemenjujemo brušenjem i zaglađivanjem, nanošenjem premaznih sredstava (boja, lakova, glazura ...), stvrdnjavanjem te završnom obradom površine.

Pod pojmom estrih podrazumijevamo tankoslojni plošni građevinski element (debljine tri do osam centimetara), koji je izrađen od projektiranoga građevinskog materijala i koji neposredno polažemo na nosivu podnu konstrukciju (to jest tampon odnosno podložni beton na zemlji ili pak na samome mjestu izvedbe izrađena ili montažno predizrađena stropna konstrukcija), a posredno i na razdjelni i izolacijski sloj, tako da može podnijeti predviđena opterećenja.

Danas je korištenje neobnovljivih materijala veliko i još uvijek raste, i unatoč postojanju svijesti o tome da je njihova raspoloživost ograničena. Zahtjevi za razvijanjem novih tehnologija prerade obnovljivih izvora, koji bi nadomjestili neobnovljive, stoga su i dalje sve veći. No, pojavljuju se i sve veći ekološki problemi, koji naređuju zamjenu spornih materijala (među kojima su i mnogi neobnovljivi) sa biološki i ekološki prihvatljivijima. Drvo je zasigurno među najprikladnijima!

Znanstveno-teorijske temelje pasivne kuće postavio je fizičar dr.sc. Wolfgang Feist, autor standarda vrlo niskoenergetske gradnje-pasivne kuće, a voditelj je prvog svjetskog Instituta za pasivnu kuću utemeljenog 1996. godine u Darmstadtu. Vodeće istraživačke teme Instituta su; energetske bilance građevina, toplinske simulacije, niskoenergetske kuće, pasivne kuće, energetski koncepti i ušteda energije tijekom uporabe građevine.